ETICS fasada je spoljašnji termoizolacioni sistem koji se kod nas najčešće zove kontaktna fasada. Naziv ETICS dolazi od engleskog izraza External Thermal Insulation Composite System i označava povezani sistem za spoljašnju toplotnu izolaciju.
Ukratko, izolacione ploče se postavljaju direktno na spoljašnji zid, zatim se preko njih rade armaturni i završni slojevi.
Kontaktna fasada zahteva mnogo znanja i prakse pri postavljanju, jer svaki sloj ima svoju ulogu i nikakva improvizacija nije dozvoljena.
Baš zbog toga smo razgovarali sa stručnjacima sa sajta mistrija.rs, koji iza sebe imaju dugogodišnju praksu na terenu. Oni su za nas izdvojili nekoliko korisnih saveta koji mogu da pomognu svima koji planiraju ETICS fasadu.
Najvažniji slojevi koje kontaktna fasada mora da ima

Kontaktna fasada mora da se posmatra kao jedan povezan sistem, a ne kao niz materijala koji se samo ređaju preko zida. Svaki sloj ima svoju ulogu i tek kada su svi pravilno povezani dobija se fasada koja štiti objekat i smanjuje gubitke toplote.
Zato kontaktna fasada mora da ima jasno definisan redosled slojeva. Preskakanje sitnih koraka često deluje bezazleno tokom rada, ali se kasnije skupo plaća.
Najvažniji slojevi koje kontaktna fasada mora da ima:
- Podloga
Zid mora biti čist, suv, ravan i dovoljno čvrst. Prašina, stari slojevi, masnoća ili veće neravnine mogu da naprave problem već na prvom koraku. - Lepak za termoizolacione ploče
Lepak povezuje izolaciju sa zidom i mora se naneti pravilno. Nije dobro štedeti na količini niti ga nanositi samo u nekoliko tačaka bez stabilnog oslonca. - Termoizolacione ploče
Najčešće se koriste stiropor, grafitni stiropor ili kamena vuna. Izbor zavisi od objekta, budžeta, željene toplotne zaštite i zahteva za protivpožarnu sigurnost.
Za razliku od gipsanih ploča koje se koriste u unutrašnjim radovima i nakon postavljanja se gletuju i farbaju, termoizolacione ploče na fasadi se ne gletuju, već se preko njih radi armaturni sloj sa mrežicom i završni fasadni malter koji daje konačan izgled i zaštitu. - Tiplovi za dodatno pričvršćivanje
Tiplovi daju dodatnu sigurnost izolacionim pločama. Njihov broj i raspored zavise od visine objekta, vrste podloge i tipa izolacije. - Armaturni sloj sa mrežicom
Mrežica se utapa u lepak i daje fasadi čvrstinu. Posebno je važna oko prozora i vrata, jer se na tim mestima pukotine najčešće pojavljuju. - Ugaoni profili i dodatna ojačanja
Uglovi objekta i delovi izloženi udarcima traže dodatnu zaštitu. Profili pomažu da ivice ostanu ravne i otpornije na oštećenja. - Prajmer ili podloga za završni malter
Prajmer povezuje armaturni sloj sa završnim malterom. Pomaže da završni sloj bolje prijanja i da boja bude ujednačena. - Završni fasadni malter
Završni sloj daje konačan izgled fasadi, ali ima i zaštitnu ulogu. Štiti sistem od kiše, sunca, vetra i prljavštine.
Materijali koji čine kontaktnu fasadu sigurnim sistemom
Kod kontaktne fasade nije dovoljno reći „lepak, izolacija i završni malter“. Važno je znati koji se materijali zaista koriste i gde imaju smisla. Kontaktna fasada najbolje se pokazala kada su svi materijali međusobno usklađeni, jer pogrešna kombinacija može kasnije napraviti pukotine, fleke, odvajanje slojeva ili slabiji efekat izolacije.
EPS stiropor

EPS stiropor je najčešći izbor za kontaktnu fasadu na porodičnim kućama i manjim objektima. Najčešće se koriste ploče debljine od 10 do 15 cm, mada sve više investitora bira i deblje ploče zbog bolje toplotne zaštite. EPS je lagan, lako se seče i brzo se postavlja, pa je zbog toga popularan kod majstora i vlasnika kuća.
Grafitni stiropor
Grafitni stiropor je bolja varijanta EPS-a kada se želi jača termoizolacija uz manju debljinu ploče. Prepoznaje se po sivoj boji. Često se bira kod objekata gde nema mnogo prostora za deblji sloj izolacije ili kada vlasnik želi bolji energetski rezultat..
Kamena vuna

Kamena vuna se koristi kada je pored toplotne izolacije važna i paropropusnost, kao i bolja zaštita od požara. Čest je izbor za zgrade, objekte sa višim zahtevima i kuće kod kojih vlasnik želi da zid lakše „diše“.
Kamena vuna je teža od stiropora, pa traži pažljivije lepljenje, kvalitetnije tiplovanje i iskusnije majstore.
Lepak za lepljenje izolacije
Za kontaktnu fasadu koristi se namenski fasadni lepak za termoizolacione ploče. On mora da odgovara tipu izolacije, jer nije isto lepljenje EPS-a i kamene vune.
Kod stiropora se lepak najčešće nanosi po obodu ploče i u nekoliko tačaka na sredini, dok kod kamene vune često treba jači i pažljiviji kontakt sa podlogom.
Alkalno otporna fasadna mrežica
Za armaturni sloj koristi se alkalno otporna staklena mrežica. Ona mora biti namenjena za fasadne sisteme, jer obična ili nekvalitetna mrežica brzo gubi snagu u dodiru sa cementnim lepkom.
Najčešće se koriste mrežice oko 145 do 160 g po kvadratnom metru, mada se u zonama većeg opterećenja može koristiti jača mrežica.
Akrilni, silikatni ili silikonski završni malter

Završni malter bira se prema objektu i uslovima oko njega. Akrilni malter se često koristi zbog cene i velikog izbora boja. Silikatni malter bolje propušta paru i često se bira za mineralne sisteme.
Silikonski malter je skuplji, ali se dobro pokazuje na fasadama koje su izložene kiši i promenama vremena.
Pravilan redosled radova – Kontaktna fasada od pripreme zida do završnog sloja
Kod izrade kontaktne fasade redosled radova je osnova celog sistema. Ako se krene preko loše podloge, ako se izolacione ploče postave neravno ili ako se mrežica ne utopi kako treba, završni malter neće moći da sakrije greške, kao što ni bojanje zida ne može da prikrije loše urađenu podlogu. Naprotiv, vremenom će ih samo još jasnije pokazati.
Zato se kontaktna fasada radi strpljivo, sloj po sloj. Najveća greška je žurba, posebno kada se ne poštuje vreme sušenja između slojeva.
| Redosled radova | Šta se radi | Zašto je važno |
| Pregled podloge | Proverava se da li je zid ravan, suv, čist i dovoljno čvrst | Slaba podloga kasnije može dovesti do odvajanja lepka i izolacije |
| Čišćenje zida | Skida se prašina, prljavština, stara boja koja otpada i labavi delovi maltera | Lepak mora da ima dobar kontakt sa zidom |
| Popravka neravnina | Veće rupe, ispupčenja i oštećenja se saniraju pre lepljenja izolacije | Izolacione ploče moraju da legnu ravno i stabilno |
| Postavljanje početnog profila | Na donjem delu fasade postavlja se početna lajsna | Ona drži prvi red ploča i pomaže da fasada krene ravno |
| Lepljenje izolacionih ploča | Ploče se lepe namenskim fasadnim lepkom, uz pravilno nanošenje po obodu i sredini | Dobar spoj sa zidom sprečava pomeranje i šupljine iza izolacije |
| Ređanje ploča | Ploče se postavljaju u smicanju, kao cigla, bez poklapanja vertikalnih spojeva | Takav raspored smanjuje rizik od pukotina |
| Tiplovanje | Posle vezivanja lepka postavljaju se fasadni tiplovi | Tiplovi daju dodatnu sigurnost, naročito na višim objektima i zidovima izloženim vetru |
| Obrada spojeva i ravnanje | Popunjavaju se eventualne praznine i uklanjaju veće neravnine | Fasada mora da bude ravna pre armiranja |
| Postavljanje ugaonih profila | Profili se stavljaju na uglove objekta, oko prozora i vrata | Štite ivice i daju pravilne linije |
| Dodatno ojačanje oko otvora | Na uglovima prozora i vrata postavlja se dijagonalna mrežica | Tu se najčešće javljaju pukotine ako se preskoči ojačanje |
| Armaturni sloj | Nanosi se lepak i u njega se utapa fasadna mrežica | Mrežica daje čvrstinu i povezuje površinu u jednu celinu |
| Drugi sloj lepka | Preko mrežice se nanosi dodatni sloj lepka i površina se ravna | Mrežica ne sme da ostane vidljiva ili preplitko postavljena |
| Sušenje armaturnog sloja | Čeka se da se sloj pravilno osuši pre nastavka radova | Žurba može dovesti do fleka, slabog vezivanja i pucanja |
| Nanošenje prajmera | Podloga se premaže prajmerom pre završnog maltera | Prajmer ujednačava upijanje i pomaže završnom sloju da bolje prijanja |
| Završni fasadni malter | Nanosi se završni sloj u odabranoj granulaciji i boji | On daje konačan izgled i štiti ceo sistem od spoljašnjih uticaja |
Česta pitanja:
Za kraj:

Kada se završe radovi, fasada postaje deo kuće koji se svakog dana vidi, ali se njen pravi kvalitet zapravo oseća kroz vreme.
Leti se manje oseća pregrevanje zidova, zimi prostor lakše zadržava toplotu, a spoljašnji zid dobija bolju zaštitu od kiše, vetra i temperaturnih promena.
Zato odluka o kontaktnoj fasadi ne treba da se donosi samo kroz pitanje cene po kvadratu.
Najbolji rezultat dobija se kada vlasnik zna šta plaća, majstor zna šta radi, a materijali odgovaraju objektu na kome se koriste.
Ako se posao uradi pažljivo, bez žurbe i sa jasnim planom, fasada može godinama da izgleda uredno i da radi ono zbog čega je postavljena. A to je, na kraju, najvažnije.

